Vi ste ovdje

Slišković: Da mogu vratiti vrijeme, više bih se koncentrirao na karijeru

Najviše mi je krivo što kao selektor nisam odveo reprezentaciju u Portugal 2004. Da jesam, siguran sam da bi i moja trenerska karijera otišla u nekom drugom, mnogo boljem, smjeru

Zanimljivi ljudi nikada to ne prestanu biti. Stoga je svaki razgovor sa Blažom Sliškovićem poseban. Prenosimo u cjelosti najnoviji koji je dao za crnogorsku Arenu.

Legendu Mostara očekivali smo nedavno u Gabeli, na turniru na kojem je učestvovao klub koji mu je najviše pri srcu. Mostar je od Gabele udaljen svega tridesetak kilometara i logično je bilo da Baku vidimo kako gleda svoj Hajduk. Nije se pojavio. Zašto?

- Nisam ljut, daleko od toga. Imao sam nekih obaveza, a pravo da vam kažem nije mi se nešto ni išlo na turnir. Možda imam neke razloge, ali zadržaću to za sebe.

Fudbal broj jedan

Zašto baš fudbal, a ne recimo košarska, rukomet, odbojka…?

- Zato što je fudbal za mene sport broj jedan. Tu ljubav naslijedio sam od pokojnog oca koji je 15 godina igrao za Velež. Tokom sedamdesetih godina prošlog vijeka gledao sam utakmice Veleža čiji su dres u to vrijeme nosili Bajević, Marić i Vladić. Čuveni trio „BMV“ na mene je ostavio poseban utisak. Može se reći i da su oni imali uticaj da jednog dana postanem igrač – kaže Slišković.

Najbolji 1985.

Počeo je u Veležu, potom prešao u Hajduk. Za oba kluba igrao je po pet godina. Mnogo više uspjeha imao je u Splitu. Dok je nosio „bili“ dres izabran je za fudbalera godine. Bilo je to 1985.

- To je za mene jedno od najvećih priznanja. Bilo je vrhunskih igrača u bivšoj Jugoslaviji, a meni je eto pripala čast da te godine budem najbolji. Ponosan sam na to.

Slišković je u sezoni 1986/87, sa 28 godina, bio na početku internacionalne karijere. Prvo je zaigrao za Olimpik iz Marseja, dva puta bio u Peskari, nosio dres Mulhausa, Lensa, Rena i na kraju Hrvatskog dragovoljca i Zrinjskog.

Gdje vam je bilo najljepše?

- Najveći užitak bilo je igrati u Italiji. Tamo su bile najveće zvijezde, poput Maradone, Platinija, Gulita, Van Bastena. Protiv svih sam igrao. Tribine su bile pune. U Peskari sam se baš osjećao fudbalski. A što se tiče zemlje za život, nesumnjivo to je bila Francuska. Tamo nije bilo nikakvog pritiska, niti sa tribina, niti od medija. Bio sam rasterećen.

Boem

Kažu da ste bili boem, u svako doba spremni za noćni provod i čašicu?

- Toga nije falilo. Volio sam noćni život. Ja to ne krijem. Da mogu da vratim vijeme, sigurno bih to promijenio. Više bih bio skoncentrisan samo na karijeru. Ali, mladost, ludost. Nijesam bio dovoljno zreo. To sam kasnije shvatio. S tim što mi nije žao. Tada sam u tome uživao. Nije mi čak ni smetalo kada novine o meni pišu kako volim da pijem, čak ni to kada su me krivo predstavljali, pisali nešto što nije bila istina. A sad vam tvrdim da su mi prikačili mnoge stvari koje nisam nikada uradio. Razumijem, novinari su htjeli da budu čitani, trebala im je senzacija. Ja sam bio prava inspiracija – sa osmijehom kaže Slišković.

Pisali su i da ste u pripitom stanju dali gol iz kornera?

- Ma, lažu. U Marseju sam dao nekoliko golova iz kornera, ali nikada na utakmici nisam bio pijan.

Pamti mnoge mečeve

Koju utakmicu ili utakmice smatrate svojim najboljim?

- Kada sam Italiji dao dva gola i dva namjestio. Igrali smo za Jugoslaviju u kvalifikacijama za Olimpijske igre u Moskvi. Sjećam se gotovo svih mečeva koje je moja ekipa pobjeđivala, a posebno pamtim duel mog Veleža i Dinama kojeg smo pobijedili 9:2, bio sam strijelac četiri pogotka. Rado se sjećam i trijumfa protiv Crvene zvezde u Beogradu od 3:0 kada sam igrao za Hajduk. Nikada neću zaboraviti nijedan meč Hajduka u Kupu UEFA, posebno dvomeč sa Torinom, kojem sam dao gol i na strani i kući. Tamo je bilo 1:1, a u Splitu 3:1.

Žal za SP i EP

Je li vam žao što nikada niste učestvovali na najvećim fudbalskim takmičenjima – niti na Svjetskom niti na Evropskom prvenstvu?

- Što se fudbala tiče, za tim jedino i žalim. Takve okolnosti su me pratile. Ili sam bio povrijeđen ili u svađi sa selektorom. Možda da sam igrao u Partizanu ili Zvezdi otišao bih na Mundijal ili na EP. Ne možda, nego sigurno – ističe Slišković.

Danas ste trener. Trenutno bez kluba.

Šta je razlog da tako često mijenjate sredinu?

- Ne znam ni sam. Tako se potrefilo. U Hajduku sam smijenjen nakon osam mjeseci, iako smo bili prvi na tabeli. Bio sam u Rumuniji sa zadatkom da spasim klub, u Albaniji takođe kratko. U Saudijskoj Arabiji proveo sam samo nekoliko mjeseci jer klub nije bio finansijski stabilan. Jedino sam Zrinjski trenirao dvije sezone, dok je posljednja avantura u Kini posebna priča.

Kratko iskustvo u Kini

Tamo ste sa Đingdao Jonunom raskinuli ugovor nakon nepuna dva mjeseca?

- To je nevjerovatno. Neobjašnjivo. Nakon mog prvog meča u kojem je Đingdao uzeo prvi bod u istoriji na tom gostovanju, čelnici kluba predložili su mi prekid saradnje. Kao razlog naveli su stil igre koji forsiram. Oni su tražili da ekipa igra dugim loptama, preskačući sredinu, a to nije moje trenersko poimanje. Htjeli su da budem savjetnik nekom Kinezu koji je došao umjesto mene. Odbio sam.

Odlazili ste i vraćate se Mostaru. Što za vas predstavlja rodni grad?

- Doživljavam ga sa emocijom, iako poslije rata više ništa nije isto kao što je bilo. Mogao sam da ostanem da živim i u Italiji i u Francuskoj. Ali, vraćao sam se zbog porodice. I danas sam tu. I biću do kraja života – zaključio je Slišković.

Oduševljavao Zidana

Kada je Slišković došao na Velodrom, u Marsej, jedan 15-godišnji dječak bio je očaran majstorijama koje izvodi brkati balkanski fudbaler teškog prezimena i lakog nadimka. Proći će puno godina dok će taj dječak postati genijalan igrač, veći nego i sam Baka. Dječaku je ime Zinedin Zidan.

U ekskluzivnom intervjuu za francuski sportski nedjeljnik Le 10 Sport, jedan od najvećih igrača u istoriji, bivši francuski reprezentativac, govorio je i o svojim idolima iz djetinjstva. Ne krije da je volio da gleda Sliškovića, ali i da mu je najveći idol bio Enco Frančeskoli. Toliko je bio impresioniran Urugvajcem da je po njemu dao ime sinu koji trenira fudbal u mlađim selekcijama Real Madrida.

- Slišković je bio čudesan igrač koji je na zadivljujući način davao golove čak i direktnim šutem iz kornera. Danas djeca za idole imaju Mesija i Ronalda, a meni i mojoj generaciji idoli su bili Frančeskoli, Slišković i Žan-Pjer Papen – rekao je Zidan.

Zidan je izabrao Sliškovića u idealnu ekipu Marseja svih vremena, iako je Baka na Velodromu igrao samo jednu sezonu (1986/1987).

Hajduk najdraži klub

Baka nema dilemu koja dva kluba su posebna u njegovom srcu.

- U Veležu sam počeo i normalno je da mi je u srcu. Ali, Hajduk mi je najdraži klub. Najjače emocije osjećao sam kada sam igrao u Spitu. Hajduk najviše volim.

Dugo ste se sudili sa Splićanima. Nedavno je sud presudio u vašu korist. Hajduk treba da vam isplati oko 150.000 eura.

- Ja se nisam sudio sa Hajdukom, nego sa nekim ljudima koji su tada bili u klubu i iznevjerili me. Nisam mogao preći preko toga – poručio je Slišković.

Balkanski Maradona

Otkrio nam je kako je dobio nadimak – Balkanski Maradona.

- To je bila mašta jednog novinara. Pisao je lijepo o mojim igrama i sjećam se da je negdje tamo osamdesetih godina u novinama, u tekstu koji je bio posvećen meni, osvanuo naslov Balkanski Maradona. Taj nadimak pratio me je dalje kroz karijeru. Laskao mi je, ali nisam na to previše obraćao pažnju – kaže Slišković.

Prijatelji u Crnoj Gori

Baka se sjeća utakmica protiv Budućnosti, dolazaka u Titograd, na stadion pod Goricom. Kaže da u Crnoj Gori ima dosta prijatelja.

- Veliki sam prijatelj sa braćom Bakrač, znam se i sa Guzom Vujovićem, a naravno i sa Dejom Savićevićem, iako je mlađi. Dejo je bio čudo od igrača. Rado sam dolazio u Crnu Goru, kao igrač nikada nisam imao problema kada smo gostovali kod vas – rekao je Slišković.

Udario Mojaša Radonjića

Jedan jedini crveni karton u karijeri Slišković je dobio protiv Budućnosti u meču koji se igrao pod Bijelim brijegom u Mostaru.

- Samo tada i nikada više nisam isključen sa terena. Sjećam se da sam šakom udario Mojaša Radonjića. Obojica smo prethodno bili u deulu nakon kojeg smo pali. On je ostao da leži, a ja sam prije njega ustao. Tada sam ga udario. On je mene udario prvi i htio sam da mu vratim. Sudija je to primijetio i pokazao mi crveni. Opravdano. Gubili smo i bio sam nervozan. Zato sam tako i reagovao. Priznajem, nesportski. Ali, poslije meča sve je među nama bilo u redu. Riješili smo sve – priča Slišković.

Selektor BiH

Baka je četiri godine bio selektor reprezentacije BiH. Malo je falilo da nacionalni tim odvede na EP u Portugalu 2004.

- Najviše mi je krivo što kao selektor to nisam uspio. Da jesam, siguran sam da bi i moja trenerska karijera otišla u nekom drugom, mnogo boljem, smjeru. Igrali smo protiv Danske u Sarajevu i bila nam je dovoljna pobjeda od 1:0 da odemo na Evropsko prvenstvo. Nažalost, meč je završen 1:1, iako smo tri minuta prije kraja imali zicer. Maltene sam vidio loptu u mreži, ali ona je nekoliko centimetara otišla pored stative – prisjeća se Baka.

Vrijeme provodi sa unukom

Kako provodite vrijeme u Mostaru sada kada nemate fudbalskih obaveza?

- Prošetam, odem sa prijateljima na kafu. Ali, najviše vremena provodim sa unukom, čuvam ga često, čak i po noći dok mu majka spava. Ja sam dežurni – smije se Slišković.

Što ćete ga savjetovati kad krene da trenira fudbal?

- Puno toga. Svako, da ne radi neke stvari koje sam je radio.

Autor: 
sportin.ba
sub, 09/02/2013 - 13:34

Komentari predstavljaju mišljenje i stavove pojedinih korisnika, a ne odražavaju stavove portala Sportin.ba. Zabranjeno je vrijeđanje, psovanje i klevetanje na bilo kojem osnovu.

Komentari

svaka cast baka mada mislim datije velez isada najdrazi svetije dao ipaksiti pravi mostarac.biosi mocan 80-90.isadte raja vole iakotije btat bio ustasa.

Puno se pretjeruje sa Bakinim igrackim kvalitetima. jeste, bio je veliki talenat, ali nikad nije preskocio barijeru koja vodi prema istinskim legendama. Zaista steta, jer je imao sve da bude ravan, cak i bolji od najvecih svoga doba. Ali, samo veliki rad i odricanja mogu dovesti do ekstra klase, a to je Baki itekako nedostajalo. Zato i nije postigao ono sto je obecavao. Kakav Balkanski Maradona, daleko je on bio od toga. Uostalom, kad je otisao u Marseille, te poslije toga, nigdje se nije zadrzao vise od godinu dana. Baka je izgleda znatno kriticniji (i realniji) u odnosu na ono sto je postigao nego novinari.

Nekad Velež danas Zrinjski ... velež je komunsitičla prošlost a danas klub hrvata iz Mostara je samo Zrinjski , za kojeg je i Baka igrao i trenirao ga...

KAKVA PROSLOST SELJACINO SREDNJOBOSANSKA,VELEZ JE I PROSLOST I SADASNJOST I BUDUCNOST A VI STE SAMO SADASNJOST JER VI KAD ISPANETE RASPADA VAM SE TA IZMISLJOTINA OD KLUBA. MI MOSTARCI KAD SMO GLEDALI BAKU U VELEZOVOM DRESU ZRINJSKI TI JOS NIJE BIO IZMISLJEN. ZNAMO DA BOLI STO U GRADU IMATE SUPARNIKA SA BOGATOM TRADICIJOM I BOGATOM ISTORIJOM ALI MORATE SE POMIRITI S TIM,AKO TI JE UTJEHA EVO BOLJI STE OD BRANITELJA CIMA I ILICA HAHAHAHA BRNJASU POKLOPI SE I RECI NAGLAS FORZZA VELEZ KAO STO SU TVOJ DEDO I TVOJ TATA. MOSTAR U SRCU VELEZ DO GROBA
CAPTCHA
Ovaj upit služi provjeri unosa kako bi se onemogućilo automatsko dodavanje spam sadržaja.
  _  _      ___     ___     ___  
| || | / _ \ / _ \ / _ \
| || |_ | (_) | | (_) | | (_) |
|__ _| \__, | \__, | \__, |
|_| /_/ /_/ /_/
Unesite kod prikazan u ASCII art stilu.